Kulturni centar Beograda je marta meseca 2001. godine, okupivši ovdašnja književna i pesnička udruženja i grupe, pojedine pesnike i kritičare poezije, osmislio i organizovao višednevno čitanje poezije, na konvencionalan i nekonvencionalan način, u želji da ovaj skrajnuti književni žanr bar unekoliko/nakratko postane važna „vest“ i vrati svoje mesto unutar sve zaglušenijeg javnog diskursa. Čitanja poezije u Beogradu bila su deo tadašnje sinhrone akcije čitanja poezije u stopedeset gradova širom sveta, pod pokroviteljstvom UNESCO-a, i imala su izražen angažovani koncept (Dialogue among Civilizations through Poetry). Jedan od proizvoda ovog dogadjaja bilo je jedinstveno elektronsko izdanje antologije pesama pesnika iz bezmalo svih stopedeset gradova sveta, u okviru web sajta www.dialoguepoetry.org, na engleskom i maternjim jezicima. Teme, sadržaj i učesnici naše manifestacije su se vremenom naravno menjali, od pokušaja da se poezija čuje i u beogradskoj svakodnevici (čitanje u supermarektima, na pijacama, u gradskom autobusu; dogovoreno čitanje u Skupštine Srbije, na Svetski dan poezije, nije realizovano zbog otkazivanja sednice Skupštine) do izvođenja poezije na drugim neuobičajenim mestima (krovovi važnih gradskih zgrada, gradski Planetarijum...), kao i organizovanjem panel-diskusija (odnos: poezija – teorija – mediji), odnosno pesničkih radionica. Poseban naglasak u okviru manifestacije stavlja se na tzv. slobodnu interpretaciju poezije i performans izvođenje, odnosno na činjenicu o važnosti „tela“ pesničkog subjekta u procesu nastajanja pesme, kao i u procesu prenošenja poezije publici. Jer, verujemo da neposrednim angažovanjem tela/glasa autora, odnosno intrigantno osmišljenim nastupom, poezija možda može zadobiti/povratiti i veću publiku.