15. međunarodni festival „Čembalo, živa umetnost“: „MUZIKA TRENUTKA“

06.11.2018., 19:00

Koncert će izvesti grčko-holandski kontratenor Matijas Pavlus zajedno sa čembalistkinjom Smiljkom Isaković, koju inostrana i naša stručna kritika naziva „Kraljicom čembala“. Koncert se realizuje uz podršku Sekretarijata za kulturu grada Beograda i Organizacije za kolektivno ostvarivanje prava interpretatora.

Program:
Džon Daulend (1563–1626)
Come again
I saw my lady weep
Sorrow Stay

Henri Loz (1595–1662)
Bid me to live

Luj Kupren (1626–1661)
Pasakalja in Ce

Džon Blou (1649–1708)
The self-banished
Tell me no more

Henri Persl (1659–1695)
A Ground

Anonimni autor (1530)
My Lady Careys Dompe

Henri Persl
Strike the viol
Musick for a while
I attempt from love’s sickness
One charming night

Anonimni autor (XVII)
Las Folias
Espanoleta
Chacona

Biografija:
Grčko-holandski kontratenor Matijas Pavlus (Mattias Pavlous) je rođen u Grčkoj. Studirao je pevanje sa Hristinom Janakopoulu i Arisom Hristofelisom na Konzervatorijumu Kodalji u Atini, gde je na diplomskom osvojio prvu nagradu za soliste. Engleski kontratenor Majkl Čens ga je pozvao u Holandiju da se specijalizuje u domenu rane muzike na Kraljevskom konzervatorijumu, gde je studirao sa Čensom, Žilom Feldmanom, Petrom Koiom i Ritom Dams, uz podršku stipendije Fondacije Alekander S. Onazis. Diplomirao je na master studijama rane muzike, da bi  zatim postao član Operskog studija Flandrije u Gentu, gde je studirao repertoar sa profesorkom En Muri, Ser Tomasom Alenom i Malkolmom Martinoom. Sa širokim repertoarom koji se proteže od renesansnih pesama, baroknih kantata i duhovne muzike (Bahove pasije, Vivaldijev Nisi Dominus, Hendlov Mesija), preko operskih rola (Otone u Hendlovoj operi Ottone, re di Germania, Bertarido u Hendlovoj Rodelindi, Oton u Monteverdijevoj operi Krunisanje Popeje, Farnače u Mocartovom Mitridatu), lidera i savremenih kompozicija, Matijas je nastupao u operskim kućama u Gentu i Antverpenu, Festivalu rane muzike u Utrehtu, Sesil Šarp Haus u Londonu, kao i na koncertima sa mnogim muzičkim ansamblima i orkestrima (Musica Poetica, La Risonanza, Latinitas Nostra, Baroque Ensemble of the Royal Conservatoire, Spectra Ensemble, Belgium Youth Orchestra). Matijas je interpretirao ulogu novinara u operi Romi savremenog autora Jorisa Blankerta (1976), kao i prvog kontratenora u premijeri Sat poslednje večere, liturgijskoj drami Filipa Calahurisa (1969). Snimao je zvuk za igrani film Ektorasa Ligizosa (2012). Godine 2017. je debitovao kao Fulvio u Vivaldijevom Katoneu u Italiji i snimio lautske kompozicije koje je za njega komponovao savremeni belgijski kompozitor Gilbert Isbin. Osnivač je i direktor muzičkog festivala na Rodosu.

Smiljka Isaković koju inostrana i naša stručna kritika naziva Kraljicom čembala i Prvom Damom čembala magistrirala je dva instrumenta – klavir na FMU u Beogradu i Konzervatorijumu Čajkovski u Moskvi, i čembalo na Kraljevskom Konzervatorijumu u Madridu. Nastupala je širom Evrope, u SAD, Južnoj Americi, na Islandu i na Kubi, uvek sa odličnim kritikama. U bivšoj Jugoslaviji je redovno svirala na svim velikim festivalima, a sada i širom Srbije. Snimila je nekoliko nosača zvuka za izdavačke kuće u zemlji i SAD, a njeni snimci nalaze se u medijskim kućama u zemlji i inostranstvu. Doktorirala je na primeni menadžmenta u muzičko-scenskim umetnostima. Smiljka Isaković piše tekstove za različite medije, od koji su joj objavljene do sada četiri knjige: Zubati osmeh Maksa Grafa (Prometej, Novi Sad, 2007), Menadžment muzičke umetnosti (Megatrend, 2010), Bemus Prepletum Mobile (Službeni glasnik, 2012), Viđenja (RTS) – nagrada Muzika klasika za najbolju knjigu u oblasti muzike u 2013. Smiljka Isaković uvršćena je u međunarodnu enciklopediju poznatih muzičara International Who is Who in Music koja skoro 30 godina izlazi u Kembridžu, a od strane Američkog biografskog instituta (ABI) ušla je u knjigu 5000 ličnosti sveta kao Prva Dama čembala. Njeno ime nalazi se u knjizi Ko je ko u Srbiji i međunarodnoj Enciklopediji čembalista i orguljaša (Sankt Petersburg). Nosilac je prestižne međunarodne Masarikove nagrade za umetnost, koju je pre nje za muziku dobio Lučiano Pavaroti. Priznanje Međunarodni muzičar 2003. je dobila u Kembridžu (2005), kao i Zlatnu značku Kulturno-prosvetne zajednice Srbije, za nesebičan, predan i dugotrajan rad i stvaralački doprinos u širenju kulture. Godine 2015. je dobila nagradu grada Beograda za koncert Osu se nebo zvezdama (2014), posvećen Stevanu Mokranjcu i Velikom ratu, a 2016. godine nagradu Udruženja muzičkih umetnika Srbije za najbolji koncert.

Koncert se realizuje uz podršku Sekretarijata za kulturu grada Beograda i Organizacije PI.

 

Loading...