RAZGOVOR POVODOM IZLOŽBE DOBRO DOŠLI NA GOLI OTOK MILOMIRA KOVAČEVIĆA

16.06.2020, 19:00

RAZGOVOR POVODOM IZLOŽBE DOBRO DOŠLI NA GOLI OTOK MILOMIRA KOVAČEVIĆA

·    Galerija Artget i preko aplikacije Zoom
Utorak, 16. jun 2020.
19.00 – Autorsko-kustoski razgovor o izložbi Dobro došli na Goli otok: Milomir Kovačević i Aleksandar Kostić

Join Zoom Meeting
https://us04web.zoom.us/j/74255767982?pwd=cm10TW5VZ0lrVW4wSk85ZXBxZVFrdz09
Meeting ID: 742 5576 7982
Password: 8sHKeg

Izložbu Dobro došli na Goli otok čine 34 crno-bele fotografije iz daleko većeg opusa, koje je autor Milomir Kovačević sam izradio u svojoj laboratoriji, proživljavajući tako bar još jednom uspomene na svoju posetu 2018. godine, kao i asocijacije koje ovaj označiteljki otok pokreće u našoj svesti.
Autor o tome, pored ostalog, kaže:
Rodio sam se i živjeo u Jugoslaviji i u moje vrijeme se nije pričalo o Golom otoku.
Goli otok je uvijek ostao tema koja me je intri­girala, kao najveća (po mome mišljenju) „mrlja“ u istoriji Jugoslavije, partije, komunizma, socija­lizma,Tita…, kao mjesto stradanja i patnje hilja­de nevinih ljudi.

Izblijeđena oglasna table „Dobro došli na Goli otok“ je prvo što vas dočeka. I onda počinjem obilazak Otoka…
Sve je urušeno, uništenom što od ljudi, što od prirode, vjetra, kiše… Na svakom koraku vide se ili osjete tragovi boravka zatvorenika. Razvalje­ne zgrade, pogoni za rad, nepotrebne i nejasne betonske građevine, spavone, igrališta, kameno­lom, kino sala. Cijeli Otok je povezan putevima od tucanog kamena, veliki slivnici za skupljanje vode od kamenih ploča su isto radili zatvoreni­ci. Unutar zgrada ruinirani su zidovi, metalne ploče su zahrđale, pločice su potamnile, svjet­lost upada u mlazovima kroz razvaljne krovove.
Sve je pusto i avetinjski kao iz nekog filma, nijemo sve fotografišem, kako je moguće da je ovo postojalo, da je toliko ljudi stradalo, mučeno…

Milomir Kovačević (1961), jedan od najzapaženijih  foto-hro­ničara grada Sarajeva, do sredine 1990-ih svedoči o dubokim društvenim promenama u zemlji u epohi odumiranja komunizma, prvim demokratskim izborima, stranač­kim mitinzima, stvaranju novih partija, nove vlasti, mirovnim manifestacijama, a uporedo beleži i sva­kodnevni kulturni i sportski život grada. Od 1992. svakodnevno prati sve ono po čemu će Sa­rajevo tragično biti poznato u celom svetu – život opkoljenog grada iznutra. Posle 1007 dana u opsednutom Sarajavu, 1995. odlazi u Pariz, gdje dočekuje kraj rata u BiH. I u novoj sredini nastavlja uspešnu fotograf­sku i izlagačku aktivnost kroz cikluse portreta sta­novnika francuskih gradova, pariskih grobalja (kao nastavak ratnih serija iz Sarajeva), uličnih igrača šaha, noćne fotografije spomenika i svega onoga što Pariz čini gradom svetlosti, i druge. Za svoj rad dobio je mnoga priznanja, među kojima je i poslednja od Predsjednika Francuske kojim je proglašen Vitezom sa zaslugama za svoj fotografski rad i angažman.

Izložba je otvorena do 30. jula 2020.

 

Loading...