Potrebnije od sunca ▪︎ Mateo Trevisan

Otvaranje: četvrtak, 22. oktobar, u 12 časova
⫸ Autor Mateo Trevisan vodi kroz izložbu u 13 časova
⫸ Kustoskinja: Senka Ristivojević
Mateo Trevisan je 2022. godine započeo putovanje po Zapadnom Balkanu, obilazeći rudnike, termoelektrane, gradove i naselja koja su izrasla uz njih, svoje domove otvarali su mu ljudi čiji su životi neraskidivo povezani sa industrijskim postrojenjima koja im istovremeno obezbeđuju egzistenciju i ugrožavaju život. Proveo je tri godine obilazeći i fotografišući neke od najvećih industrijskih zagađivača u regionu i Evropi, kao i ekološki najugroženija naselja direktno pogođena posledicama rudarenja i proizvodnih procesa u termoelektranama i fabrikama.
Njegove dve serije fotografija, Potrebnije od sunca (More Necessary than the Sun) i Bez prošlosti kojoj bi se vratili (No Past to Return), kroz slike izmenjenog pejzaža i lične priče rudara, radnika i stanovnika naselja oko industrijskih pogona, svedoče široj ekološkoj, socijalnoj i zdravstvenoj krizi.
Potrebnije od sunca beleži život i rad u okolini Tuzle, Zenice, Banjaluke, Lazarevca, Obrenovca, Smedereva, Bora, Kostolca, Majdanpeka, Požarevca i Prištine. Zastarela fabrička postrojenja, termoelektrane kojima je vreme odbrojano, ali koje nastavljaju da zagađuju, kopovi koji razgrađuju zemlju i naselja, ljudi koji rizikuju svoje živote da bi ostali živi. Različita mesta, isti pejzaž posledica.
Bez prošlosti kojoj bi se vratili bavi se pitanjem nasleđa i kontinuiteta života u okolini Bora. Pod pritiskom kapitala i logike eksploatacije, stanovnici se suočavaju sa nestajanjem zemlje, domova i prostora porodičnog pamćenja. Fotografije jasno pokazuju kako širenje rudnika i industrije ne menja samo fizički izgled pejzaža već zadire i u kontinuitet života zajednica koje su za taj prostor vezane.
Mateo Trevisan je italijanski fotograf i video-autor iz Padove čiji se višegodišnji dokumentarni rad usmerava na društvene i ekološke borbe, posmatrane iz antropološke perspektive. U središtu njegovog interesovanja nalaze se sporna i marginalizovana područja, kao i zajednice i pokreti koji izrastaju odozdo, kao odgovor na posledice političkih, ekonomskih i ekoloških procesa.
Godine 2026. bio je među dobitnicima nagrada Sony World Photography Awards za seriju posvećenu ekološkom pokretu žena u Rojavi, na severoistoku Sirije. Njegov rad objavljivan je u međunarodnim publikacijama, među kojima su The Guardian, National Geographic, Politico, Le Temps, Internazionale i Newsweek Japan, i predstavljen na brojnim međunarodnim izložbama.
Trevisan je sarađivao sa organizacijama Evropska klimatska fondacija (European Climate Foundation), Grinpis (Greenpeace) i UNESKO. Godine 2024. objavio je svoju prvu foto-knjigu, I Guardiani della montagna — We Are Still Dreaming, koju je uredio Danilo Montanari.