Uzrok smrti zatvara online izdanje projekta Artists’Film International

24.06.2020-07.07.2020, 12:00-20:00

Artists’ Film International [Međunarodni filmovi umetnika], međunarodni projekat koji promoviše filmske, video i animacijske radove umetnika iz celoga sveta, u dogovoru sa partnerima i umetnicima, omogućio je da se od aprila do jula preko You Tube kanala galerije Vajtčapel (Whitechapel gallery) ali i drugih institucija koje su deo projekta, pogledaju filmovi iz selekcije za 2020. godinu.

Poslednja nedelja online izdanja završava se prikazivanjem filma Bojana Fajfrića Uzrok smrti, na predlog Kulturnog centra Beograda, koji je partner u projektu od 2012. godine. Film će biti moguće pogledati do 7. jula, kada je u Velikoj Britaniji najavljeno ponovno otvaranje institucija kulture nakon pandemije.

Film Uzrok smrti bio je prikazan na 56. Oktobarskom salonu. Dobio je tom prilikom nagradu Kulturnog centra Beograda a nakon otkupa postao deo Kolekcije Oktobarski salon. Film i razgovor sa umetnikom se može pogledati na you tube kanalu galerije Vajtčpel do 7. jula.

Bojan Fajfrić: The Cause of Death

U nastavku sledi intervju na srpskom sa nekoliko dodatnih pitanja:

Kada si počeo da se interesuješ za pokretne slike?
B.F. Dok sam odrastao u Beogradu, u bioskopima i na televiziji prikazivani su izvrsni programi, kroz koje sam se upoznao sa filmovima crnog talasa, koje sam prvi put gledao na televiziji. Kada sam otišao u Holandiju na studije likovnih umetnosti, vrlo brzo sam se orijentisao ka tim filmovima jer sam shvatio da su na mene ostavili neizbrisiv trag.

Šta te je inspirisalo/uticalo na tebe da realizuješ Uzrok smrti?
Kako se ovaj rad uklapa u tvoju umetničku praksu i interesovanje?

B.F. Uzrok smrti predstavlja omaž generaciji filmskih stvaralaca koji pripadaju crnom talasu jugoslovenskog filma. Oni su delovali u okvirima socijalističkog sistema i preispitivali su ono što je ostalo od Revolucije. Uveli su neuspeh glavnog junaka kao sredstvo kritike. Glavni likovi su poraženi i ubijeni u borbi za emancipaciju.
Međutim, u ovim filmovima je stvorena specifična situacija u kojoj su čak i nakon smrti, glavni junaci uspevali da istaknu važnost borbe i značaj emancipacije. Iz ugla filmskih stvaralaca, smrt glavnih protagonista je predstavljala nastavak revolucije.
Pola veka kasnije ovaj emancipatorski i ujedinjujući marksistički projekat se i dalje ućutkuje.
Gledajući na ove filmove iz pozicije današnjeg vremena, vidim ih kao presedan u istoriji kinematografije i umetnosti, kada je pojedinac mogao da dela „iznutra“ i zauvek promeni tok stvari. Takođe vidim otvorenost prema budućnosti, u koju bi se vredne stvari iz prošlosti mogle prenositi na druge ljude, na kolektiv, i tako učiniti boljim.

Kako je izgledala tvoja umetnička praksa tokom pandemije? Šta istražuješ i čime eksperimentišeš u ovom periodu?
B.F. Većinu vremena tokom pandemije usmerio sam na sakupljanje potrebnih finansijskih sredstava pomoću kojih ću moći da opremim svoj novi studio i produciram nov projekat. Međutim, u većini slučajeva ništa nije bilo obično. Umesto da budem kod kuće, bio sam zauzet radeći stvari na drugim mestima. Vreme se drastično usporilo i neizmerno sam ga cenio kada nije bilo stresa zbog svakodnevnih obaveza.

Šta misliš o digitalnim / onlajn umetničkim sadržajima koji su se pojavili u velikom broju tokom perioda pandemije? i da li bi mogao izdvojiti posebno neke ?
B.F. Veliki broj umetnika i umetničkih institucija učestvovali su u besplatnom online prikazivanju i deljenju radova i programa, a neki od mojih kolega su besplatno učestvovali u online radu sa studentima umetničkih škola širom sveta. Meni se to činilo kao odličan primer nesebične pomoći tokom perioda izolacije, koji ovde još traje, a neophodna je budućim umetnicima. I sam sam učestvovao u tome gostujući kao online tutor na jednoj Holandskoj akademiji. Izdvojio bih radove dva savremena umetnika. Jedan je poreklom iz Bejruta, Lorenc Abu Hamdan (Lawrence Abu Hamdan) čiji se radovi bave politikom zvuka, a sarađuje kao istraživač sa Forensic Architecture. Drugi umetnik dolazi iz Amerike, a poreklom je iz Iraka, pa sebe često naziva Arapskim Jeverejinom, Majkl Rakovic (Michael Rakowitz). Njegovi radovi istražuju teme koje se odnose na koncepte istorije, kulturnu baštinu, prisvajanja i postkolonijalna raseljavanja, a koliko mi je poznato, i dalje je moguće videti većinu njegovih radova online. Za kraj bih pomenuo i poznatog britanskog filmskog režisera Ken Louča koji je omogućio besplatno gledanje većine svojih filmova na svom you tube kanalu.

Par reči o državnom programu podrške umetničkoj/kulturnoj sceni Holandije?
B.F. Kriza stvorena za vreme korone ima neverovatan uticaj na živote svih, pa i na sektor vizuelne umetnosti. Umetnici, kustosi i ostali radnici u kulturi u čitavom svetu preživljavaju velike gubitke kada je reč o prihodu. Nažalost, pomoć države se drastično razlikuje od zemlje do zemlje. Paketi pomoći nizozemske vlade su dobrodošli ali nažalost ni oni nisu dovoljni za sve i očekuje se nenadoknadiva šteta. Ono što je svima očigledno je da se ekonomska politika neoliberalnih vlada preslikava i na pomoć u kulturi i time raspored finansija biva u disbalansu kao što je slučaj sa ogromnom državnom pomoći kompaniji KLM, ili muzeju Stedelejk u Amsterdamu.
Pomoć je u početku bila selektivna u slučajevima individualnih aplikacija. Samostalni umetnici koji nisu iz EU, a žive i rade u Holandiji i aktivno doprinose holandskom kulturnom i javnom životu, nisu imali prava na pomoć. Tek posle peticije i pritisaka sa različitih strana, pomoć je bila odobrena.
S druge strane, pohvalio bih inicijative lokalnih fondova ali i glavnog umetničkog fonda Nizozemske – Mondrijan fonda, koji su sve vreme pokušavali da pomognu različitim umetnicima i umetničkim projektima zadržavajući stare šeme za apliciranje ali i otvarajući aplikacije povezane sa korona krizom.

Intervju vodile Kendi Stobs, kustoskinja galerije Vajtčapel i Zorana Đaković Minniti, pomoćnik direktora za programe KCB-a

Artists’ Film International (AFI)  je međunarodni projekat koji okuplja 20 institucija iz celoga sveta.
Partneri u projektu su: Ballroom Marfa, Marfa, Teksas, SAD; Kulturni centar Beograda, Srbija; Bonniers Konsthall, Stokholm, Švedska;  CAC, Viljnus, Litvanija; Centar za savremenu umetnost Afganistan (CCAA), Kabul, Afganistan; Crawford Art Gallery, Kork, Irska; Fundación PROA, Buenos Aires, Argentina; Galleria D’Arte Moderna e Contemporanea, Bergamo, Italoja; Hammer Museum, Los Anđeles, SAD; Istanbul Modern, Istanbul, Turska; Friends of Iziko South African National Gallery, Kejptaun, Južnoafrička Republika; KWM artcentre, Peking, Kina; Mohammad and Mahera Abu Ghazaleh Foundation, Aman, Jordan; Moscow Museum of Modern Art, Moskva, Rusija; Museum of Modern Art, Varšava, Poljska; Video-Forum of Neuer Berliner Kunstverein (n.b.k.), Berlin, Nemačka; Para Site, Hong Kong; Project 88, Mumbaj, Indija; Tromsø Kunstforening, Tromsø, Norveška; Whitechapel Gallery, London, Velika Britanija.

Zahvaljujemo se svim umetnicima i umetnicama koji su učinili svoje radove dostupnim u ovom periodu.

Ukoliko bude moguće, filmovi će do kraja godine biti prikazani u Dvorani Kulturnog centra Beograda, o čemu će publika biti blagovremeno obaveštena.

 

 

Loading...