Festival Tajne Momčila Nastasijevića – gostovanje u Kikindi

12.05.2010-31.05, 15:19.
blank-image

KULTURNI CENTAR KIKINDA, TRG SRPSKIH DOBROVOLJACA 23

Učestvuju: Dobrila Sinđelić Ibrajter, Predrag Petrović i Srđan Tešin

Ova manifestacija bavi se mogućnostima savremenog, vizuelnog, muzičkog i literarnog tumačenja opusa jednog od najznačajnijih i najzagonentnijih srpskih pisaca – apartnog Momčila Nastasijevića (1894-1938). Tajnovitost i intrigantnost obavija svaki delić sveta koji je u svojoj literaturi izgradio. Zbog metajezika koji je konstruisao, začudan je i uzbudljiv i sam postupak oblikovanja tog sveta i njegove atmosfere, koji se u isto vreme mogu doživeti i kao arhaični i kao veoma moderni. Kratki život Momčila Nastasijevića karakteriše jednostavnost i odsustvo spoljašnjeg sjaja, a sa druge strane izuzetno složen, uzbudljiv, istovremeno taman i svetao unutrašnji svet.
U toku trajanja izložbe biće organizovano nekoliko trubina o delu Momčila Nastasijevića na kojima će moderatori biti Srđan Srdić, Marijana Kukić i Vladislav Vujin.

———————-

Izložbu Tajne Momčila Nastasijevića sačinjavaju dve celine. Jedna postavka se temelji na zvukovnoj sugestivnosti Nastasijevićeve poezije, s obzirom na važnost koju u njegovoj poetici zauzima jezička melodija. U Nastasijevićevoj, za ono doba veoma originalnoj interpretaciji to je maternja melodija. Audioinstalacija oslanja se na zvukovne potencijale svih žanrova u kojima se Nastasijević izražavao: poezija, (lirska) proza, (muzička) drama i esej, kao i na njegovo literarno vjeruju prema kojem tek izgovorena, tj otpevana poezija dobija svoj pravi smisao. Vizuelni segmenti izložbe dopunski su elementi postavke, koji treba da naglase foničnost, savremenost i univerzalnost ove književnosti. Video koji se ovde upotrebljava kao savremeni medijum, na prvi pogled udaljen od Nastasijevićevog shvatanja umetnosti, ima opravdanje pre svega u Nastasijevićevom avangardističkom shvatanju kategorije vremena, kojim se i savremena filmska i video umetnost bave kao svojim suštinskim pitanjem. Udruženo delovanje muzičkih, jezičkih i kolorističkih/slikarskih elemenata očito je u Nastasijevićevoj literaturi, a multimedijalnost ove izložbe na tragu je interesovanja i samog Momčila koji je, po mnogim svedočenjima, izvrsno svirao flautu, frulu, violinu, violončelo, pisao likovne kritike, oblikovao svoju estetiku uz Živorada Nastasijevića, ali i brojne druge slikare tog perioda – Kosta Miličević bio mu je jedan od najboljih prijatelja; on je i prototip za lik Mazulina u drami Nedozvani).
Druga izložbena celina je vizuelno/likovno-dokumentarnog karaktera. Ovde se uz narativ o Momčilovom životu i komentare o poetičkim vrednostima i dometima njegove književnosti, prikazuje i uži, porodični kontekst u kojem pisac stvara – salon porodice Nastasijević, treća decenija 20. veka, ali je simbolički prisutan i širi društveno-istorijsko-politički milje perioda. Pri tretiranju dokumentarnog materijala izbegnuta je neposredna hronologija, kako zbog Nastasijevićevog shvatanja vremena, tako i zbog postulata ovog festivala koji zastupa verovanje da (pravi) pisci ne umiru, a rađaju se u stvari u trenutku objavljivanja prvog teksta.
Muzika koja prati ovu postavku zapravo ja savremena interpretacija kompozicije Svetomira Nastasijevića Frula na tekst Momčilove istoimene pesme. Autor kompozicije je Nebojša Ignjatović.
Likovna potentnost kružnice koja imaju važnu simboličku ulogu u građenju kompozicije Nastasijevićeve nevelike a kanonske zbirke pesama Pet lirskih krugova, kao i u tretiranju kategorije vremena, iskorišćena je u ambijentalnom aranžiranju printova na kojima su uvećani rukopisi Nastasijevićevih pesama.
U posebnom delu predstavljen je materijal koji pod nazivom Drugi o Nastasijeviću sugeriše moguće pravce umetničke recepcije Nastasijevićevog dela, od Momčilovog portreta Živorada Nastasijevića, preko televizijskih emisija, starijih i novijih radijskih i pozorišnih izvođenja Nastasijevićevih drama, do tekstova savremenih pisaca posvećenih Nastasijeviću, ili inspirisanih njime, čime se još jednom naglašava aktuelnost i univerzalnost ovog opusa.

Autori izložbe: Predrag Petrović i Olivera Stošić Rakić
Autor postavke: Marina Dokmanović
Vizuelni identitet: Jerun de Vris (Joerun de Vris) i Dušan Šević
Autori audio-vizuelne instalacije:
ideja: Marina Dokmanović
kamera: Dušan Jović
video rad: Svetlana Volic
montaža: Nikola Vrzić
glasovi: Slobodan Beštić, Diana Kržanić Tepavac, Stiv Egnju (Stiv Egnju), Marko Panajotović
Muzika: Nebojša Ignjatovoć; aranžman: Sonja Marković
Kompjuterska prezentacija: Boško Ibrajter
Digitalizacija Sabranih dela Momčila Nastasijevića (redakcija Novice Petkovića) i Nastasijevićevih rukopisa: Narodna biblioteka Srbije

Loading...