OKTOBARSKA REVOLUCIJA, predstavljanje izdanja KCB-a u klubu Buksa (Booksa), Zagreb

29.01.2013, 13:47.
blank-image

KLUB BOOKSA, ZAGREB (MARTIĆEVA 14)

Predstavljanje izdanja Oktobarskog salona: Simptomi nerešenog sukoba i Gud lajf Izdavač: Kulturni centar Beograda, Beograd, 2012. Učestvuju: Svebor Midžić i Marjan Čakarević
Prvo što treba znati kada su u pitanju publikacije Simptomi nerešenog sukoba i Gud Lajf je da i jedna i druga jesu integralni delovi 52, odnosno 53. Oktobarskog salona, a ne klasični katalozi. Ova činjenica unekoliko rasipa, ili pomera fokus same manifestacije, koja u svom osnovnom vidu jeste predstavljanje vizuelnih umetnosti, na tekstualne umetničke prakse, odnosno na širu oblast humanistike.
Zbirka eseja Simptomi nerešenog sukoba završni je projekat 52. Oktobarskog salona. Jedna od urednica Galit Eilat u uvodnom tekstu kaže da „zbirku čine eseji koji nastavljaju rasprave pokrenute u radovima predstavljenim u sklopu projekta, a čije su teme građanska poslušnost i neposlušnost, društvena i institucionalna odgovornost, nevladine organizacije, otpor i trauma, posttraumatsko iskustvo i kanonski narativ na kojem se država temelji.“
Žanrovski sasvim heterogene, od autobiografskih ispovesti, preko studija metodologije arhiviranja istorije, do egzistencijalno-metafizičkih analiza otpora autoritetima – sve tekstove objedinjuje bilo neposredno, bilo posredno iskustvo sukoba između različitih verskih, nacionalnih i društvenih grupa, ali ne manje i pokušaj da se kroz pojedinačne slučajeve ponudi model prevazilaženja ovih sukoba i postavi temelj (su)života u budućnosti. Zbirka je utoliko interesantnija što pokazuje da se i modeli autoriteta, kao i mogućnosti otpora ne razlikuju mnogo, bez obzira na to da li je reč o Izraelu, Holandiji ili jugoslovenskom regionu. Na tom tragu su i pesme Damira Avdića u ovoj knjizi, čiji je stih „Vr(ij)eme je da se upoznamo“/ (onakvi kakvi stvarno jesmo) i uzet za ime 52. Oktobarskog salona. Ove pesme imaju u knjizi ulogu sličnu onoj kakvu ima hor u antičkoj drami. I to zato što je i u svim ovim slučajevima reč o ne manjoj drami.
Kada je reč o prošlogodišnjem Oktobarskom salonu pod nazivom Good Life/Gud Lajf on je rezultat saradnje dva kustosa, Mike Hanule i Branislava Dimitrijevića, koji su i ranije sarađivali (izložba Situated Self — Confused, Compassionate, Conflictual, u Beogradu i Helsinkiju 2005). Zajedno s njima, u stvaranju ove knjige, koja je deo izložbe a ne jednostavno prateći katalog, učestvovali su i Svebor Midžić, urednik, i Andrej Dolinka, dizajner.
Ova prateća publikacija kao spoljnja teritorija same izložbe sledila je internu logiku projekta koji je vezan za jednu lokaciju. Tako, publikacija ne dokumentuje projekat, niti predstavlja nekakvo objašnjenje izložbe. U pitanju je nešto drugo – i takođe, nešto više.
Pod ovim „više”, podrazumeva se i pokušava da dosegne jedan skup reflektivnog poigravanja i suočavanja sa temom „dobrog života” – obrađenom kroz izmene i izazove tokom poslednjih 20 i više godina. A sve to uz pomoć malog putovanja kroz vreme, unazad do 1905. kada je sagrađena zgrada bivšeg Geozavoda, u kojoj je, inače, održan prošlogodišnji Salon. Ovo je zbirka priča, eseja i intervjua koji se suočavaju sa dilemama naših savremenih života: zbrke u kojoj smo se našli i nadanja kojih pokušavamo da se držimo – ili koje pokušavamo da re-generišemo.

Loading...