FUGA PAULA CELANA
ERATIČNO
Večeri ti se zakapaju
pod oko. Usnom
skupljeni slogovi – lijepa,
bezglasna oblina –
pomažu puzavoj zvijezdi
u sredinu. Kamen,
bliz nekoć sljepoočnicama, tu se otvara:
kod svih
rasprsnutih
sunaca, dušo,
bila si ti, u eteru.
Prevela sa nemačkog Truda Stamać
Iz knjige Poezija, Veselin Masleša, Sarajevo, 1989.
Originalno, ova pesma je iz knjige Ničija ruža, posvećene Osipu Mandeljštamu. U knjizi, razumljivo, s obzirom na posvetu, ima pesama o stradanju, ali ima i ovakvih, razgovora s dušom.