S ONE STRANE UZVIŠENOG: MELANHOLIJA LARSA FON TRIRA

05.12.2013, 15:56.
blank-image

Predavanje Jovana Čekića, ciklus „O melanholiji“
Lars fon Trirova Melanholija bi se, na prvi pogled, mogla svrstati u filmove katastrofe. Melanholija, po kojoj je film i dobio naziv, planeta je koja se krije iza Sunca i koja na svakih deset hiljada godina ulazi u smrtonosnu igru (dance macabre) sa Zemljom. U toj smrtonosnoj igri ulog je opstanak sveukupnog života na Zemlji jer se postavlja pitanje da li će doći do sudara dve planete? U ovakvoj postavci svakako ima nečeg nadrealnog u odnosu na dosadašnje naučne uvide koji se tiču Sunčevog sistema. Fon Trirova opaska na konferenciji za štampu u Kanu, o tome da Melanholija nije toliko film o kraju sveta, koliko o stanju duha na početku dvadese tprvog veka, donekle objašnjava ovaj nadrealni momenat. Tako se od Melanholije, kao planete koja će uništiti život na zemlji, čitava priča izmešta u drugi registar, na stanje duha kao mogući razlog nestanka naše civilizacije. Radnja filma se događa u zamku koji gleda na more, sa golf terenom i ergelom rasnih konja; jezik kojim se govori je engleski, a valuta je dolar. Taj spoj finansijskog (liberalno) i aristokratskog (konzervativno), na nekom neodređenom mestu na Zapadu, ocrtava dominantni neoliberalni fantazam o uspehu. Ako je neoliberalizam doveo do restrukturiranja klasnih odnosa i do odvajanja nove elite, one koja funkcioniše po principu “samo za članove”, onda se Fon Trirova analiza stanja duha fokusira na tu plutajuću eksteritorijalizovanu globalnu elitu, skeniranu u jednom ekstremnom trenutku – par dana pre kraja sveta.

Loading...