Nikola Marković ▪︎ Uputstvo za upotrebu

18.04.2024-18.05.2024, 12:00-20:00

 

Prateći program:

Četvrtak, 25. april, 18.00
3/3 VOĐENJA
Istoričari umetnosti i saradnici Likovnog programa KCB Senka Ristivojević i Vladimir Bjeličić vode posetioce kroz tri izložbe u tri galerije KCB.

Subota, 11. maj, 13.00
Vođenje kroz izložbu i razgovor sa umetnikom
Učestvuju: Nebojša Milenković, autor teksta u katalogu, i umetnik

————————————

Pošto se, kao umetnik, temom analize nimalo jednostavnih struktura, mehanizama i(li) uzroka korporacijskih (manipulativnih) moći bavi godinama unazad ─ Nikola Marković ovaj put fokusirao se na neposredne posledice koje moć ostavlja na ljude. Ciklus radova Uputstvo za upotrebu u fokus stavlja pitanja iz domena (z)gaženog dostojanstva ─ kako ličnog (radničkog) tako i kolektivnog, pa i nacionalnog. Nastojanjem da locira, specifikuje i objasni okolnosti koje su uslovile, unekoliko i odredile, prirodu i karakter njegovog pristupa ─ u video radu „(Ne)zvanična verzija“ Marković za svedoke uzima iskaze radnika/radnica…

Progovarajući o problemima za koje svi manje-više znamo ─ kao najdrastičniji primer dehumanizacije Marković uzima „preporuku“ koja postoji kod jednog broja stranih „investitora“ da radnici, kako ne bi gubili dragoceno vreme za proizvodnju čestim odlascima u toalet, počnu da nose pelene za odrasle!  … Marković je brendirao ekskluzivni model radničke pelene za odrasle Prol et. Pelene su dizajnirane u unisex varijanti, s priloženim uputstvom za upotrebu u situaciji „Dok radnik/ca može da stoji“ kao i verziji „Kad radnik/ca ne može više da stoji“, štampanim, uz srpski, i na kineskom, korejskom, ruskom, italijanskom, turskom i nemačkom ─ kao službenim jezicima zemalja iz kojih dolaze strani „investitori“.

Kao prilično usamljen primer bavljenja ovom temom, u zemlji gde kultura pamćenja u sebi po pravilu sadrži i element katastrofe zaborava i svest o tome kako snove o jednakosti, slobodi, solidarnosti, bratstvu ovde danas malo ko sanja ─ izložbu Uputstvo za upotrebu umetnika Nikole Markovića možemo čitati, odnosno posmatrati, i kao svojevrstan apel i poziv na dostojanstvo. (Iz teksta N. Milenkovića)

————————————

Nikola Marković (1976) je osnovne i doktorske studije završio na Fakultetu likovnih umetnosti  u Beogradu.  U Srbiji je samostalno izlagao u Somboru (2004), Nišu (2006, 2018 i 2023), Beogradu (2015, 2016 i 2020/21) i Novom Sadu (2021 i 2023). Učestvovao i na brojnim kolektivnim izložbama u Beogradu, Nišu, Novom Sadu, Čačku…, kao i u sazivu nekoliko likovnih kolonija u zemlji (Sićevo, Classic, Niš art fondacija…) i inostrantvu (Austrija, Slovenija). Od 2007. godine sarađuje sa galerijom Suppancontemporary iz Beča, preko koje je samostalno i grupno izlagao u Austriji, Nemačkoj, Italiji, uključujući i učešće na brojnim  sajmovima umetnosti. Izabran je među deset perspektivnih mladih umetnika za izložbu „Perspektive“ (2003) i dobitnik je Prve nagrade na nacionalnom konkursu za mlade likovne umetnike u organizaciji Niš art fondacije. Bio je i u najužem izboru za nagradu za crtež fondacije Vladimir Veličković (2016). Dobitnik nagrade na Bijenalu umetnosti u Utacu u Japanu. Dobitnik glavne nagrade na Niškom salonu „2/12“ (2020). Od 2018. godine radi na Fakultetu umetnosti u Nišu, u zvanju vanredni profesor.

————————————

OVDE možete preuzeti tekst Nebojše Milenkovića.

Loading...